Dragi čitaoče, najavljujem debitantsku zbirku pjesama "UTISAK" autorice Ajše Čišija. Njena poezija, nesumnjivo je, odiše autentičnošću: svaka pjesma je krik smisla u kojem drhti ljubav prema čovjeku sa svim njegovim vrlinama i manama, krik stremljenja, hodanja, padanja, ustajanja. Krik nadanja, razočarenja, kajanja, pa... opet nadanja... zov koji je neumoran i u čistoti glasa, i u misiji ljudskosti, i u empatiji za srodnog, sličnog i drugačijeg. Jednostavno, to je zov bezmjerne ljubavi koja ljude cvijećem, pticama, nebom, travom... mami u zagrljaj topline i kompaktne cjeline. Pjesnikinja nas poziva da, ma u kom stanju mi bili: radosni, tužni, ranjeni, sa zaliječenim ranama, ili nedodirnuti bolom, poziva nas da uspostavimo balans između duha i materije. Priziva spas na nas nudeći miris svoje duše i udišući miris duše čitaoca. U potrazi za intenzivnijim mirisom duše drugog, svojim stihovima signalizira neumornost i tijela i duha. Pjesme su, jednostavno rečeno, neponovljive u posebnosti svoje pregalačke moći i dišu ljepotom nekog novog pjesničkog stila, nekog utapanja starog u novo vrijeme. Sukcesivnost. Njena poezija je u vremenu - savremena. Sama ima običaj reći: "Hoću da moja slova u pjesmi vibriraju trenutak proživljavanja i promiču bitisanje kao sinonim pokreta na putu prolaznosti svega, pa i nedaća".

Aida Čišija